Ispratili smo još jednu generaciju osmaša

Uz svečanu podjelu svjedodžbi i nagrada ispratili smo još jednu generaciju osmaša. Osmaše su prigodnim riječima pozdravili ravnatelj škole Dražen Mlakar i razrednici Iva Cvitaš, Danijel Markešić i Martina Žatečki, a učenice školske klape Jelenke svojim su glasovima pridonijele posebnom ozračju. Učenica Ana Cvitanović svojim je govorom upućenim svim zaposlenicima škole i svojim kolegama ganula mnoge do suza. Anine riječi prenosimo u cijelosti, a našim dragim osmašima želimo put srednjoškolskim i životnim stazama posut srećom i uspjehom.

Čestitam svojoj cijeloj ekipi na uspješno završenom osmom razredu, kao i cijeloj osnovnoj školi. Dogurasmo i mi do kraja. Tko bi rekao da je već došao kraj? Još jedan završetak, ali i početak. Sad smo već nešto stariji, možda zreliji. Kako bi neki nastavnici rekli već kužimo neke stvari. Spremni su za viši stupanj, korak unaprijed. Rekla bi da je ova škola, ustanova zadnjih par godina bila naš drugi doma, a učitelji drugi roditelji. Imam osjećaj kao da znam svaki kutak ove škole. Zajedno smo prošli svašta, od potresa pa do korone, razrede i razrednike smo mijenjali i mijenjali… I opet smo bili svi zajedno, jedna cjelina. Navikli smo jedni na druge. Baš poput jedne velike obitelji. Obavaljali one duhovite, ali ponekad i one najteže razgovore. Bili smo podrška i u dobru i u zlu. Nismo ni mi uvijek bili najbolji, baš suprotno, neki bi rekli da je to čak bila rijetkost. No, ja i dalje vjerujem da ipak nikome nismo bili trn u oku. Najviše smo provodili vrijeme u učionicama s našim učiteljima.

Kako jedna poslovica kaže – “nije znanje znanje znati, već je znanje znanje dati”, a vi ste dragi moji učitelji u tome uspjeli. Pod tim znanjem ne mislim na školsko znanje o matematici, fizici, poviješću, hrvatskoj književnosti, već znanje o tome kako biti čovjek prije svega jer na kraju krajeva to je ipak ono najbitnije.

A sada poslušajte što su razredi napisali za te posebne učitelje.

Martina Ivić, naša najposebnija nastavnica Hrvatskoga jezika, osoba koja pruža ljubav svima, jedna od nastavnica za koju ocjene ne čine omjer naše ljudskosti.

Martina Žatečki, kako bi rekao 8.b: nastavnica koja je najbolje znala spustiti Deniju.

A sada jedna savjesna, razumna osoba od koje smo mogli jako, jako puno naučiti o vanjskom životu koji nas čeka, općoj kulturi i tek onda o prošlosti, naša nastavnica Povijesti Manuela.

Iako svi nisu išli na Informatiku, svi su znali nastavnika koji osmijeh ne skida s lica pa makar radi istovremeno na sto i jednom projektu – Darko Rakić.

Geografiju je uvijek bilo lakše učiti uz priče o putovanjima nastavnice Bosilje Krešo.

Iva Cvitaš, najslađa razrednica po imenu “Dora istražuje” koja je s nama uvijek bila iskrena i realistična, razumna i predivna osoba.

Ništa osim discipline i rada kod nastavnice Tjelesne i zdravstvene kulture, Sonje Filipović.

Napolitanke na blok satovima kod nastavnice Snježane nikad nećemo zaboraviti.

Vjeroučitelji rade najbolje palačinke, a to su nam potvrdili i vjeroučitelji Lukrecija i Danijel.

Još mnoštvo razumnih nastavnika koje nismo spomenuli: Irena Mikšić, Ivana Klišanin, Tamara Cikuša, Igor Taritaš, Miro Matijaš, Dražen Čukelj, Asifa Štibrić, Tena Mlakar, Maja Hainc i naravno naši učitelji od prvog do četvrtog razreda. Znajte da imate posebno mjesto u našem srcu!

Vjerujem da bi se ekipa naljutila da ne spomenem naše druželjubive tete čistačice i kuharice koje su uvijek spremne pomoći kao i našaliti se s nama.

Naš najdraži, najbolji prijetalj u OŠ Popovača, ne bi vjerovali, je naš ravnatelj Dražen Mlakar. Naš uvijek razumljiv ravnatelj koji nas poštuje i drži kao kap vode na dlanu je uvijek inzistirao na općoj kulturi jer ipak… To je opća kultura. Inače, kada se udruže nastavnik Darko i ravnatelj, odličan roštilj vam je zagarantiran. Pitate se kako to znamo? Ako niste čuli, zadnji dan, mi osmaši smo bili mirni, nije bilo nikakvih iznimaka.

Pohvale povodom toga idu opet našim najdražima, razrednicima, ravnatelju i nastavnicima. Jedan prelijep dan, proveden u miru i stvaranju novih, divnih uspomena.

Kada smo već kod uspomena, nakon završetka nastave, kako bi mi rekli, išli smo i na naš dugoočekivani mali maturalac od dva dana. U Vukovaru smo imali divno iskustvo, a razrednici su pohvalili naše putovanje.

I tako, još jedna školska godina je iza nas. Trudili smo se doprinijeti ovoj školi, neki više, neki manje, kako ja osobno tako i svi ostali.

U ime naše generacije, još jedno veliko hvala svim ovim divnim osobama! Hvala vam za sve stvorene uspomene i uspjehe. Hvala vam za sav trud i preneseno znanje. Hvala vam što ste baš vi bili tu za nas je vjerujte nam, ne bi vas mijenjali ni za šta. Hvala vam što postojite!

A vi, moji kolege, znam da se kao generacija nismo uvijek slagali najbolje i da nam nije uvijek bilo najbajnije, ali ipak smo ta jedna cjelina, jedna generacija. Želim vam najbolje škole, najbolje društvo i najbolji provod u sljedećim godinama. Od one male zaigrane dječice izrasli smo u već zrelu ekipu koju čega pravi svijet vani.

Čuvajte mi se, jer kao i sami znate život vas neće uvijek maziti!

Voli vas i poštuje,

Vaša Ana Cvitanović

 

Darko Rakić

Učitelj informatike u Osnovnoj školi Popovača

Komentari su zatvoreni.