27. veljače 2019. smo u 8 sati i 20 minuta krenuli na terensku nastavu u Jasenovac. Jutro je bilo hladno, no obasjano suncem. Put je trajao četrdesetak minuta.
Kada smo kročili u Jasenovac, ugledali smo spomenik. Bilo ga je lagano uočiti jer je vrlo visok. Kad smo stigli na parkiralište, izašli smo i ponijeli svoje stvari te se upoznali s našom vodičicom. Koračali smo polako puteljkom koji je vodio do spomenika. Budući da smo se nalazili pored rijeke, temperatura se spustila za nekoliko stupnjeva, a puhao je i hladan vjetar, stoga mi se taj dio obilaska nije previše svidio. Vodičica nam je ispričala o povijesti Jasenovca, objasnila zašto je baš to mjesto bilo izabrano za izgradnju logora. Trebalo nam je oko dvadeset minuta da stignemo do spomenika koje me se jako dojmio jer ima svoje značenje. Obišavši spomenik, krenuli smo prema muzeju gdje smo dobili zadatke koje smo trebali izvršiti pomoću povijesnih izvora. Ušli smo dublje u muzej, bilo je vrlo zagušljivo i tamno. Takvim ugođajem se htjelo pokazati u kakvim su uvjetima živjeli logoraši. Tragajući za odgovorima, naišli smo na neke vrlo uznemirujuće i potresne povijesne izvore. Činjenica da su te stvari istinite teške su za prihvatiti jer su nevini ljudi tamo morali proživjeti patnje kakve mi ne možemo ni zamisliti. Saznala sam da se na području Jasenovca nalazilo više logora u kojima je ubijeno tisuće ljudi te da se točan broj žrtava ne zna.
Obilazak je završio oko podneva. Za mene je ovo bilo jedno poučno iskustvo. Naučili smo mnogo stvari jer smo svojim očima vidjeli istinu. Obilazak je bio vrlo zanimljiv, zato bih ovaj put vrlo rado ponovila.
Natali Rožić 8. a
