Naša teta Katica je otišla u zasluženu mirovinu

Daleke 1983. godine u jesenskim danima, zaposlenje kao spremačica a ujedno i kuharica, u Područnoj školi Stružec prihvatila je mlada stružećka snaha Katica Canjer.

Po zaposlenju dobila je ime teta Katica i tako ostala zauvijek. Njena predanost radu i požrtvovnost, osjećala se od prvog do posljednjeg dana radnog vijeka. Na prvom mjestu su joj bili učenici sa željom da ih fino nahrani.

O najukusnijem tetinom grah varivu i danas pričaju generacije bivših učenika a sada već i roditelja učenika naše škole. Bilo je na tetinom jelovniku i ostalih zdravih i finih obroka. Pečene palačinke mirisale su i izvan zidova škole. U novije vrijeme, teta je zamijesila i ispekla pizzu.

To je đacima bila posebna poslastica. A onda je došlo vrijeme da se kuhani obroci ne bi smjeli pripremati u malim školskim kuhinjicama. Ali, teta Katica je znala doskočiti i tom zahtjevu. Topli napitci s dodacima u obliku sendviča, namaza ili nekog drugog krušnog proizvoda, uspješno su nadomjestili one kuhane obroke. I svaku željicu dječaka ili djevojčice, domišljato je znala ugoditi.

Nadalje, brigu o higijeni školskog prostora provodila je svakodnevno već pri ulasku u školu. Do dolaska učenika, učionice su bile osvježene svježinom jutarnjeg zraka, a klupe i sav radni prostor mirisao je po čistoći. Veliko školsko dvorište od ranog proljeća do kasne jeseni bilo je uređeno. Trava pokošena, ukrasno bilje uređeno a cvjetni prostori zasađeni pažljivo biranim bojama cvijeća.

Školske priredbe bile su dekorirane kostimima iz tetinog krojačkog kutića. Nakon radnog vremena, u tišini svog doma, ponekad i dugo u noć, krojila je i dekorirala glumačke kostime. Bezbroj uboda iglicom u iskrojene glumačke kostime, nesebično je teta podarila, kako bi naša scena izgledala kao prava umjetnost. Odlično uvježbani glumci škole, ponosno su nosili novo izrađene kostime i tako roditeljima te širem gledateljstvu dočarali lik koji su glumili.

Svaku ideju o izradi kaširanih likova, nadogradila je  kreativnim idejama i rješenjima. Zajedničkim radom učenika, učiteljica i tete, školski prostori bili su prigodno uređeni  za sve blagdane i događaje.

Teta Katica je bila brižna i o učiteljicama. Svakodnevno nam je servirala željene napitke i gablece. Kroz dugogodišnji zajednički rad, događali su nam se, kako u poslovnom tako i privatnom životu, sretni i tužni trenuci. Bile smo dobra međusobna podrška.

Zato, našoj dragoj teti Katici želimo reči veliko hvala za sve što je kroz svoj nesebični rad dala za školu, učenike i učiteljice. Želimo joj da uživa u svojoj zasluženoj mirovini te da je prati zdravlje i zadovoljstvo.

 

Njene učiteljice, njene “cure“ – kako nas je teta Katica zvala, Snježana i Ružica

 

Darko Rakić

Učitelj informatike u Osnovnoj školi Popovača

Komentari su zatvoreni.