Lijepog
i sunčanog dana, u srijedu, 16.11.2010. drugi sat trebali smo imati sat
povijesti u učionici, ali smo, umjesto uobičajenog sata, mi, učenici 8.e
razreda, s nastavnicom iz povijesti Manuelom Kujundžić, išli saditi šafrane.
Oni se sade u znak sjećanja na djecu poginulu za vrijeme Drugoga svjetskoga
rata. Svaki šafran podsjeća na jedno dijete.
Prvo
smo se dogovorili u kojem obliku ćemo ih saditi.
Dogovorili smo se da će to
biti srce. Dok su dečki pripremali zemlju za sadnju cure su slagale srce s
malim drvcima tako da znamo kako će to otprilike izgledati.
Kada su dečki
završili svoj dio posla drvca smo zabijali u zemlju. Nakon što smo napravili
lijep oblik srca u njega smo sadili glavice šafrana. Tada su nam došli pomoći i
neki učenici iz 8.c razreda.
Neke
su glavice šafrane bile od prošle godine pošto je naša škola i lani sudjelovala
u ovom projektu.
Šafrani su bili posađeni u obliku svijeće, ali su bili na
neprimjetnom mjestu pa smo ih odlučili premjestiti.
Šafrane smo zasadili i po
njima prosuli kupljenu zemlju tako da sve lukovice budu dobro prekriveni.
Sve
smo do uredili. Nastavnica nas je slikala i na kraju smo u zemlju pokraj srca
zabili natpis:»Šafrani, ne gazi!!!»
Zato
kada vidite šafrane ne gazite ih jer nas oni podsjećaju na djecu stradalu za
vrijeme Drugoga svjetskoga rata!!!!!!
