OBILJEŽAVANJE 120. obljetnice školstva u Popovači

OBILJEŽAVANJE  120. obljetnice školstva u Popovači

Pano na ulazu u školu

Otvaranje škole u Popovači dogodilo se tek 1894. godine, kada je već postojala škola u Osekovu, Voloderu, Gornjoj Jelenskoj i Potoku. O tome vijest donosi Službeni glasnik 31. prosinca 1893. godine u Oglasima pod br.15 927.

Kraljevska zemaljska vlada, odjel za bogoštovlje i nastavu, dozvolila je da se u Popovači osnuje niža pučka škola te pri istoj ustroji jedno učiteljsko mjesto za učitelja rimokatoličke vjeroispovijesti s temeljnom plaćom od 400 for.,stanom u naravi dotično stanarinom od 100 for. ter inim s tim mjestom skopčanim dohodcima.

U Zagrebu, 19. prosinca 1893. grof Khuen Hedervary

 Prema tome dopuštenju škola je otvorena 22. veljače 1894. godine na veoma svečan način o čemu je zapisao Marko Gašljević, ravnajući učitelj iz Volodera u gospićkom listu za učiteljstvo i prijatelje školstva  Škola 15. ožujka 1894. godine

OVO:

Svakoga čestitoga rodoljuba mora upravo razveseliti, kada vidi, kako se zlatne zrake prosvjete i kulture sve većma šire u našem hrvatskom narodu. Tim većma ga to mora veseliti, kada u tom plemenitom djelovanju sve oblasti nastoje počam od visoke vlade pa sve do općine. Nosioc pako iste u prvom redu jest pučka škola.

Veoma znameniti čin jest otvorenje takova zavoda-hrama prosvjete, zato evo odlučih opisati tu rijetku zgodu i svečanost, koju obavismo dne 22. veljače t. g. u lijepom mjestancu Popovači.

            Tkogod je prolazio ili poznavao to mjestance u ubavoj nam Moslavini upravo bi mu nevjerojatno bilo, da to mjesto nema svoga hrama prosvjete – svoje škole. Djeca iz tog mjesta kao što iz okolice polazila su školu u Voloderu, u mjestu od Popovače udaljenom  4-6 km. Školskih polaznika u Voloderu nakupilo se je toliko, da se je, akoprem je škola dvorazredna, ipak morala poludnevna obuka držati u oba odjela, što ne bijaše po napredak najkorisnije. To su uvidile višje oblasti i vrijedni i dobroželjeći roditelji, te su očinskom brigom u tom radili, da se tomu pomogne. Osobito naš po školstvo u ovom kotaru zaslužni poglaviti I Šnaider, kot. predstojnik, poče ozbiljno o tom raditi. Njegovim zagovorom kod kr. žup. oblasti i visoke vlade , došao je čas, da se je tomu pomoglo, a to otvoranjem škole u Popovači.

            Dan 22. veljače bio je upravo krasan proljetni dan. Već ranom zorom poče se sakupljati sva školska mladež u školu Voloder, da se braća, bratski rastanu. Oko osam sati dođoše i školski odbornici škole Voloder i novootvorene u Popovači. – Dođe napokon i gospodin A. Brlaković, načelnik općine i mnogo roditelja i prijatelja škole.

            U 8 sati krenusmo u crkvu svi skupa sa školskom mladežju. Tu sazva Duha Svetoga mjesni župnik vel. g. J. Platner i očita tihu sv. misu. Poslije mise krenusmo u školu. U školi razloži potpisani znameniti čin , koga danas slavimo, naglasio kako je ovo bio upravo željno očekivani čas, jer će se ovim mnogo doprinjeti prosvjeti i napretku, a i mnogo olakšati roditeljem. Izreče veliku zahvalnost visokoj vladi, a njoj na čelu preuzvišenom gosp. Khuenu-Hedervary-u, Dr. I. Kršnjavi-u, kr. žup. oblasti, kr. kot. oblasti i njenom predst. presvjetlomu gosp. I. Šnaidaru i svim, koji su u ičemu pomogli, da se je moglo ovo djelo dovršiti. Svi prisutni popratiše svako sa gromkim: Živio! Nakon toga otpjevaše nam dječica: Kraljevku. Poslije iste izađosmo iz škole te na prostoru pred školom razdjeliše se djeca i to na lievo stadoše djeca , koja ostaju u školi Voloder, a na desno djeca, koja polaze u novootvorenu školu u Popovači. Zatim djeca odlazeći krenuše u Popovaču u pratnji školskog odbora i učiteljstva pjevajuć narodne pjesme. Djeca, koja ostaju  uskliknuše odlazećim: Sretan put! A odlazeći doviknuše: Doviđenja!

            Na ulazu u selo Popovaču dočeka dolazeće opć. poglavarstvo sa vrijednim načelnikom Brlakovićem, te uvede svečano povorku u novootvoreni hram prosvjete.

            Tu dođe i gosp. župnik J. Platnar-akoprem bolestan-blagoslovi dom sazva milost Svemogućega na dom i na sve one, koji budu u tom domu se sakupljali i stanovali.

            Poslije toga svetoga čina, predao je pređaš potpisani uz srdačne riječi novoimenovanom učitelju u Popovači gosp. Ivanu Filipoviću školsku mladež.

            Zatim je vele lijepim govorom oslovio djecu i sve prisutne, načelnik općine gosp. Brlaković.

            Tako se je taj obred u lijepom skladu i zanosu svršio, a na svakom prisutnom mogao se je opaziti izraz osobite radosti i zadovoljstva.

            Na spomen pako prvoga dana dobilo je školsko dijete po žemlju i poslastica.

            Napokon se roditelji s dječicom povratiše kući blagosivljajući taj sretni dan, a vrli rodoljub gosp. Pajo Gold pozva nazočne u svoj dom – k svom stolu na zajednički objed.

            Pri objedu govorilo se je u veselom razgovoru samo o školi toj i lijepoj svečanosti..

 I mi ćemo se zato podsjetiti na taj znameniti trenutak u našoj povijesti na svečan i raznolik način.

 Zato je u prosincu 2013. godine ravnatelj imenovao

TIM za provedbu  obilježavanja 120. obljetnice

 školstva u Popovači

            U TIMU su:

1. 1.     Stanislav Kos, ravnatelj
2. 2.     Marija Bilić-Prcić, knjižničarka
3. 3.     Martina Ivić, hrvatski jezik
4. 4.     Dražen Mlakar, glazbena kultura
5. 5.     Renata Jambrešić, niži razredi A-turnusa
6. 6.     Nataša Deklman, niži razredi B-turnusa
7. 7.     Manuela Kujundžić, povijest
8. 8.     Darko Rakić, informatika

TIMU će pomagati svi učitelji razredne i predmetne nastave i stručni suradnici…

Radit će se tijekom POLUGODIŠTA, a završna svečanost bit će za Dan škole krajem SVIBNJA.

 Pripremaju se

Izložbe – starih knjiga, fotografija, listova, predmeta, običaja…

Igrokazi

Plakati

Glazbeni program

Dan otvorenih vrata

Stare igre

Scenske postave

Film

Literarno i novinarsko stvaralaštvo.

Tijekom 120 godina postojanja, škola je mijenjala prostore, povećavala se te marljivim i predanim radom svojih brojnih prosvjetnih djelatnika iz godine u godinu davala je i daje kvalitetne i uspješne učenike o čijim se rezultatima daleko čuje.

…Danas nastavljamo tradiciju uspješne škole, koristeći iskustva iz prošlosti, usavršavajući sadašnjost i radeći za još bolju budućnost…