Susret je održan u prostoru školske knjižnice koja je bila prepuna veselih lica djece koja su s nestrpljenjem iščekivala dolazak Marice Milčec, poznate hrvatske dječje književnice čije su knjige rado čitane među mladima diljem zemlje. Njezine priče su pune mašte, avantura i poučnih poruka.

Susret je započeo toplim pozdravom stručne suradnice knjižničarke Lucije Vlahov koja je izrazila svoje zadovoljstvo zbog prisutnosti spisateljice Marice Milčec i naglasila važnost čitanja i knjiga u životima učenika. Potom je Marica Milčec preuzela riječ te je svojim šarmom i prijateljskim pristupom odmah osvojila publiku.

Čitala je priče iz svoje knjige Svaka je mrvica važna, a učenici su s oduševljenjem slušali svaku riječ. Njezine priče su im pružile nove svjetove za istraživanje, nove likove za upoznavanje i nove ideje za razmišljanje. Nakon svake priče, spisateljica je poticala učenike na razgovor, postavljajući im pitanja o radnji, likovima i porukama koje se kriju u pričama.

Učenici su s veseljem sudjelovali u razgovoru, postavljali pitanja, izražavali svoje dojmove i dijelili vlastita iskustva. Spisateljica je s velikom pažnjom slušala svako dijete i odgovarala na njihova pitanja, pružajući im podršku i poticaj za daljnje čitanje i pisanje. Njezina toplina i ljubaznost bili su očiti u svakom trenutku.

Književni susret bio je izuzetno uspješan, pun uzbuđenja i inspiracije. Podsjetio je učenike na važnost čitanja, razvijanja mašte i ljubavi prema knjigama.

Veliko hvala spisateljici Marici Milčec na predivnom iskustvu koje je podijelila s učenicima. Sigurni smo da je ova inspirativna interakcija s književnošću samo početak putovanja u svijet mašte i znanja za sve učenike koji su prisustvovali književnom susretu.

Književni susret započeo je predstavljanjem naše gošće, koja nam je predstavila i svoje dječje romane. Rođena je u Virovitici 1966. godine i već punih 28 godina radi kao glumica u Kazalištu Virovitica. Glumila je uglavnom u predstavama za odrasle, ali i u onima za djecu i mlade. U četrdesetima se počela baviti pisanjem, te je za svoju prvu knjigu O ljubavi, spletkama i svemu pomalo osvojila nagradu Zvonko. Nama je ponajviše predstavljala svoju drugu knjigu Eva, mala žena jer je namijenjena upravo nama mladima. Ukratko nam je prepričala radnju romana, ali je izuzela neke dijelove kako bi nas zainteresirala i potaknula da sami pročitamo knjigu i saznamo o svim zgodama i nezgodama mlade junakinje Eve. Zanimljivost iz knjige je spisateljica povezala s Danom ružičastih majica, koji obilježavamo dan poslije. Spomenula je osjećaje s kojima se nosimo te većinu lijepih i onih manje lijepih svakodnevnih situacija nas tinejdžera. Sigurni smo da je većinu nas zaintrigirala i da ćemo pročitati barem jednu knjigu.

Ovaj književni susret bio je zanimljiv, poučan i svakome od nas blizak tematikom o životu tinejdžera. Spisateljica Vlasta to je i postigla ponajviše zato jer, kako je i sama rekla: „Uglavnom pišem o stvarnim situacijama u kojima se djeca i mladi nalaze i koje su im poznate. Volim kada se čitatelji mogu pronaći u nekoj od zapisanih situacija i da su im likovi bliski.“

Nika Rusan, 8. b

U ponedjeljak, 20. travnja 2015. godine, našu je školu posjetio pisac Dubravko Jelačić Bužimski, autor serije romana o dječaku Martinu (Sportski život letećeg Martina, Balkanska mafija, Martin protiv CIA-e i KGB-a). Kroz ugodan razgovor i odgovore na brojna pitanja koja su mu učenici postavljali, saznali smo mnoge stvari o njemu. Priznao nam je kako nije oduvijek želio biti pisac, no kada je jednom počeo pisati, više nije mogao prestati. Za pisanje ga je nadahnula knjiga jednog poljskog pisca, a kao neke od vlastitih uzora naveo je Antona Pavloviča Čehova, Alberta Camusa i Ivana Kušana koji mu je ujedno bio i bliski prijatelj.

Njegovi izmišljeni likovi ne govore o njegovom životu, ali su kroz njih opisani piščevi osjećaji i moguće reakcije u pojedinim situacijama. Nastoji ne opteretiti svoje junake vlastitim mišljenjem, već ih pušta da misle suprotno od njega i nikad ne bi želio zamijeniti svoj život sa životom Martina ili bilo kojeg drugog lika iz svojih djela.

Inspiracija za pisanje mu je sve: razgovor s djecom, zvukovi iz prirode, važni događaji… Kao dijete je volio čitati lektire, ali ne sve. Jedna od omiljenih koju nam je spomenuo nekoliko puta je roman Henryka Sienkiewitza Kroz pustinju i prašumu. Za ocjene iz hrvatskog jezika rekao nam je da su bile poput lepeze koja ima pet pera, a on ih je imao sve.

Pri donošenju prve knjige u redakciju bio je bos i naoko pun samopouzdanja, a u sebi je zapravo bio jako prestrašen. Za njega je pisanje upornost da se sjedi i susretne sa svijetom ideja. Ne voli nikome davati da čita njegova djela dok ih potpuno ne dovrši. Najveća podrška u pisanju mu je supruga.

Na pitanje zavidi li nekim piscima odgovorio je pozitivno. No, ne iz ljubomore, već iz zadivljenosti!

Na kraju druženja nam je poručio da što više čitamo i da se ne bojimo lektire.

                                                                                                               Laura Bulatović, Sara Roginić, 6.b

Mjesec hrvatske knjige tradicionalna je manifestacija u kojoj knjižnice slave knjige i čitanje pa je zato i naša Knjižnica i čitaonica Popovača u suradnji sa školskom knjižnicom organizirala susret učenika od 1. do 4. razreda s književnicom Jasnom Popović-Poje. Na Dan školskih knjižnica, 11. studenoga 2014., predstavljena je njena knjiga Smjehokazi s oko 140 igrokaza. Učenici OŠ Popovača u uvodnom su dijelu, nakon najava knjižničarki Nives Jurkin i Marije Bilić, izveli igrokaze koje je napisala književnica-gošća. S djecom je prigodni razgovor o knjigama i čitanju vodio i gospodin Dragutin Pasarić.

Jasna Popović-Poje dolazi iz Novske gdje je rođena i radi kao učiteljica u osnovnoj školi. Završila je Pedagošku akademiju u Petrinji i posvetila se pisanju i radu s djecom. Djeci je povjerila kako je svoju prvu pjesmu napisala na jednom izletu u 3. razredu. Zatim je s prvašićima pročitala igrokaz o kapama svetoga Nikole, uslijedio je igrokaz za drugi razred o škarama i Božiću. Za treći je razred pročitala igrokaz o čizmicama svetoga Nikole, a za četvrti igrokaz o knjigama u knjižnici.

Djeca su na kraju susreta književnici postavljala pitanja.

Donosimo vam i intervju s književnicom Jasnom Popović-Poje!

P: Recite nam nešto o sebi i svome djetinjstvu.

O: Djetinjstvo mi je bilo vrlo sretno i veselo. Provela sam ga na farmi, u kući s voćnjakom i od djetinjstva zamišljam da sam učiteljica. Olovka i papir bili su moja najveća ljubav. Prvu pjesmu napisala sam u trećem razredu, a u školski sam časopis Žubor svakog mjeseca predavala priloge. Imala sam veselo djetinjstvo, ali uz igru, papir i olovku.

P: Kad ste počeli pisati pjesme?

O: U Modroj lasti objavljena mi je prva pjesma kad sam išla u šesti razred, 1972.godine. Već trideset godina neprekidno pišem. Od djetinjstva čuvam rukopise s pjesmama, ukupno osam rukopisnih zbirki. Neprekidno sam pisala – u srednjoj školi, kad sam se udala, u ratu. Najprije sam počela s različitim temama, a na pisanje dječje književnosti potaknuli su me sinovi. Pričala sam im priče za laku noć. Tako sam počela kao književnica za djecu. Napisala sam osam knjiga, a sedam je o djeci i za djecu. Inspiracija mi je život s učenicima.

P: Koji vam je događaj iz djetinjstva ostao u sjećanju?

O: Igre s psićem Igranom koji je glavni lik ove moje knjige. Jedinica sam i sama sam stvarala igre.

P: Koji vam je najdraži pjesnik?

O: Dragutin Tadijanović obilježio je moje stvaralaštvo, a od novije književnosti za djecu Zvonimir Balog koji nas je nedavno napustio. Ponekad kontaktiram sa Sanjom Pilić i Sanjom Polak te Nevenkom Videk koja mi je bila recenzentica.

P:O kojim temama sada pišete?

O:Učiteljica sam, imam drugi razred i tražim neobične događaje i neobičnog „Antuntuna“ koji će ući u priču. U posljednje vrijeme naklonjena sam haiku stihovima i haibunima.

P: Što su haibuni?

O: Vrsta japanskog izričaja koji se započinje prozom, proza se prekida haiku stihovima i nakon njih ponovo slijedi proza.

P: Recite nam nešto za kraj.

O: Već petnaest godina surađujem s dječjim časopisima, mojih tekstova ima i u čitankama, posvuda. Dječja je književnost veliki dio mog života.

TEKST

UČITELJICA VINOGRADA

Imala sam pet godina kada sam dobila od tate iz ureda, jednu veliku bilježnicu s mnoštvom tablica. Odmah sam znala za što će mi poslužiti. Još istog dana otišla sam s njom u obiteljski vinograd. Sjela sam na drvenu klupicu i počela upisivati imena i prezimena djevojčica i dječaka, koja sam poznavala, a mnoga sam i izmislila. Tako sam napravila svoj prvi imenik i započela igru učiteljice i škole koja se pretvorila u životni poziv i traje i dandanas.

Malena ruka

upisuje imena

u bilježnicu.

Svaki trs je bio jedan učenik. Obilazila sam svoje učenike – trsove, postavljala im pitanja, davala na njih odgovore, ocjenjivala ih, a ocjene zapisivala u imenik. Poneko slovo, ali i brojka bili su naopako okrenuti, no to se petogodišnjoj učiteljici, naravno, opraštalo. Bio je to velik i bojan razred. Oko četrdesetak čokota loze čekalo je na red za ispitivanje i ocjenjivanje pa se igra nastavlja i sljedećih dana. Tek je u večernjim satima mala učiteljica s velikim pletenicama napuštala učionicu ispod vedra neba noseći kući svoj razredni dnevnik. Ponekad bi donijela i pokoji grozd u svojoj košarici. Bio je to poklon dobroj učiteljici od njezinih neobičnih učenika.

U košarici:

plavi i bijeli grozd,

list i olovka.

6. kolovoza 2012.

S riječima prijateljujemo

Ovo moramo ponoviti-složili su se sudionici 2. pjesničkog susreta Pjesniče vraćam ti dug ! održanog 22.studenog u našoj školi.

Brojem sudionika skromniji od prošlogodišnjeg, ovogodišnji susret, posvećen velikom hrvatskom pjesniku Dragutinu Tadijanoviću, oduševio nas je zanimljivošću. Započeo je upoznavanjem sa životom i djelom pjesnika kroz prezentaciju Antonija Šebalja.
S Tadijanovićevom su nas poezijom upoznale, čitajući odabrane stihove, Sara Horvatin Pleše, Martina Mišković, Maja Gredelj, Stjepana Vinceković, Dorotea Rošin, Silvija Mihaljević,Karmela Tomac, Ognjena Ražov-Radić, Andreja Sekereš, Dora Babić, Ivana Pleše, Mateja Nikolić i Katarina Pranjić. Ove su osmašice u vlastitom odabiru pripremile antologijske pjesme poput Na stolu kruh, Svjetiljka ljubavi, Dugo u noć, u zimsku bijelu noć, Prijateljstvo riječi…
 

Susret je završio kvizom u kojem su prisutni mogli provjeriti koliko poznaju život i djelo Dragutina Tadijanovića.
 

Bilo je zanimljivo i drugačije i potaklo nas je da zavirujemo malo češće u zbirke poezije – rekao nam je nakon susreta osmaš Patrik Harapin – a budući da su Srebrne svirale osmašima lektira, šteta je što nisu mogli svi sudjelovati.

Matija Bunčić, 8.d
Karla Prebeg, 8.d