Nakon uvodnog obraćanja uslijedio je glazbeni trenutak koji je dirnuo sve prisutne. Učitelj glazbene kulture Dominik Domitrović pjevao je i na bugariji svirao pjesmu Za dobra stara vremena, a u izvedbi su mu se veselo pridružili razrednici osmih razreda Lukrecija Drempetić, Iva Cvitaš i Danijel Markešić. Zajednička izvedba unijela je dašak nostalgije i podsjetila na sve lijepe trenutke koje su učenici proveli u našoj školi. U nastavku svečanosti proglašeni su najbolji učenici svakog razrednog odjela: Nikolina Lukšić iz 8.a, Trpimir Barta iz 8.b te Ivan Vdović iz 8.c. Njihov uspjeh rezultat je predanoga rada, odgovornosti i ustrajnosti, a svojim su zalaganjem bili uzor svojim vršnjacima. Učenici su potom pročitali emotivan govor  u ime svih osmaša upućen razrednicima,

učiteljima, ravnatelju, stručnoj službi i svim zaposlenicima škole. Zahvalili su na podršci, strpljenju i znanju koje su dobivali tijekom svih osam godina, prisjetili se zajedničkih trenutaka i istaknuli koliko im je škola bila važan dio odrastanja. Razrednici su se zatim obratili učenicima i roditeljima, naglasivši ponos i zahvalnost što su imali priliku pratiti ih na vrlo važnom dijelu njihovog životnoga puta. Svojim govorima razrednici su učenicima poželjeli mnogo uspjeha, hrabrosti i ustrajnosti u nastavku školovanja. Nakon obraćanja uslijedila je svečana podjela svjedodžbi, uz čestitke, osmijehe i iskrene emocije. Na kraju svečanosti dodijeljene su i nagrade učenicima koji su svih osam razreda završili s odličnim uspjehom, kao priznanje za njihov izniman rad i dosljednost.

Svim osmašima želimo puno sreće, uspjeha, radosti na njihovom daljnjem putu i neka im svaki novi korak bude hrabar i sretan.

Program je započeo upečatljivim glazbenim nastupom. Bubnjarska sekcija učenika šestih razreda snažnim je ritmovima uz pratnju ravnatelja Mlakara za klavirom i učitelja Domitrovića na bugariji izvela poznatu skladbu Kondorov let, a zatim je učitelj Domitrović otpjevao pjesmu Neka cijeli ovaj svijet u pratnji ravnatelja Mlakara na klaviru.

Ravnatelj se zatim obratio prisutnima toplim riječima dobrodošlice, a osobito je istaknuo čestitke učenicima osmih razreda na postignutom uspjehu te uz želje za sretnu i uspješnu budućnost podsjetio ih je da su im vrata OŠ Popovača uvijek otvorena.

Na svečanosti ravnatelj je podijelio prigodne poklone učenicama Emi Kocet (8.a), Leoni Martinić (8.b) i Elizabeti Grden (8.c) koje su se tijekom osnovnoškolskog obrazovanja istaknule predanim radom, uzornim ponašanjem i nesebičnim zalaganjem za dobrobit svakog učenika i pomoć učiteljima. One su ponosno ponijele titulu učenica generacije.

Nagrađen je i trud razrednica, učiteljica koje su svojim vođenjem, razumijevanjem i strpljenjem pratile izazovnu generaciju učenika kroz sve izazove i uspjehe osnovne škole. U emotivnom trenutku učenici svakog razreda pročitali su pisma svojim razrednicama – Maji, Tamari i Martini – u kojima su izrazili zahvalnost za sve što su zajedno prošli, naučili i doživjeli. Učenici su se zahvalili i drugim učiteljima i djelatnicima škole.

Svoje su poruke učenicima i roditeljima uputile i razrednice. U dirljivim govorima prisjetile su se zajedničkih trenutaka, izazova i uspjeha te s ponosom istaknule kako im je bila čast biti dijelom njihovog odrastanja i razvoja.

Tijekom podjele svjedodžbi na pametnoj ploči prikazivale su se fotografije koje su oživjele brojne lijepe uspomene s izleta, rođendana, školskih natjecanja i nastave u protekle četiri godine.

Svečanost je završila neformalnim druženjem uz domjenak, gdje su svi prisutni uživali u slanim i slatkim delicijama te osvježavajućim pićima, dijeleći posljednje zajedničke trenutke ove generacije učenika unutar školskih zidova.

Dragi naši osmaši, neka vam nova poglavlja budu ispunjena znanjem, hrabrošću i vjerom u sebe. Djelatnici OŠ Popovača vam želi svu sreću svijeta!

Učenicima su se obratili i njihovi razrednici Miro Matijaš, Dunja Mijović i Igor Taritaš. Nagrađeni su i učenici koji su se odličnim uspjehom i uzornim vladanjem istaknuli u svom razredu kroz svih osam godina: Niko Petranović, 8.a, Maja Arnautović, 8.b, Petra Jurčić, 8.c.

Dragi naši osmaši, 

ponosni smo na vas kada vidimo kako ste se  razvili u mlade ljude spremne za novi korak u život. Drago nam je što smo bili dio vašeg odrastanja i što smo imali priliku otvarati vam poglede u svijet odraslih. Hvala vam na svakoj iskrenoj riječi koju ste podijelili s nama, na svakoj tajni koju ste nam otkrili jer ste nam vjerovali, na svakoj šali kad biste nas zaustavili na hodniku, na svakom novom trendu kojem ste nas podučili, hvala što nas niste vidjeli samo u našem pozivu odgojitelja i učitelja, već i kao prijatelje i bliske osobe koje vam žele pomoći. Nadamo se da je svatko od nas barem djelomično u vas usadio ljudske vrijednosti koje ćete dalje prenositi u životu, nadamo se da ćete se s veseljem prisjećati vaših učitelja i djelatnika OŠ Popovača i da ćete nas s ponosom dalje predstavljati u srednjoj školi i životu. Sretno vam bilo, hrabro koračajte naprijed i ne dozvolite da vas itko pokoleba u vašem uspjehu! Za vas smo uvijek tu, naša vrata su vam uvijek otvorena. 

Učenice Paola Sikirić i Maja Arnautović obratile su se okupljenima u ime cijele generacije i svojim su govorom  mnoge ganule do suza. Njihove riječi prenosimo u cijelosti:

Drage naše učiteljice i učitelji,

danas vam mi osmaši želimo zahvaliti što ste nas vodili ovih 8 godina i trudili se prenijeti nam znanje. Znamo da vam nije bilo lako, ali ste bili uporni i strpljivi. Štitili ste nas od početka pa do samog kraja i niste dopustili da se išta loše dogodi. Bili ste naši branitelji, naši anđeli čuvari i uvijek smo se mogli osloniti na vas jer smo znali da ćete nam rado pomoći.
Na 1. dan 1. razreda dočekali ste nas male, nespremne i s mnoštvom upitnika nad glavom. Nesebično ste nas vodili, usmjeravali i pripremali nas za veće životne korake. Čitali ste s nama prve riječi, pisali prva slova, no ono što je najvažnije, doveli ste nas do 5. razreda. Prvi dan petog razreda sjeli smo u klupe, i opet upitnici nad glavom. Novi učitelji i učiteljice…. Opet smo se čudili i pitali: “Tko su ovi ljudi?” Nismo znali što nas čeka, bili smo uplašeni, no vi ste se potrudili da se osjećamo dobrodošli i da se svi međusobno upoznamo.
Kao da smo jučer bili petaši, a već je došao kraj osnovnoj školi i polako krećemo u srednjoškolske vode. Ova škola bila nam je drugi dom. Mijenjali smo razrednike i razrednice i opet ostali složni. Svi zajedno bili smo kao obitelj. Zajedno smo prolazili svašta, od potresa i korone pa sve do Vukovara i maturalca. Sve izlete i sva događanja prošli smo zajedno, i upravo smo se u takvim situacijama još više zbližavali međusobno. Zajedno smo se držali i kada smo bili u nevoljama i kada smo trebali pomoć jedni od drugih. Nismo bili najbolji i to se zna, ali kada je trebalo ozbiljnosti donekle smo bili tu. Znamo da smo katkad bili teški i nemogući, ali vjerujemo da su nas učitelji voljeli te da im nismo bili preveliki teret.
“Samo se srcem dobro vidi, bitno je očima nevidljivo” rekao je Mali Princ, a tako ste i vi predragi naši učitelji učili nas kako biti dobri ljudi, naučili ste nas kako da postupamo u nekim situacijama i kako da poštujemo jedni druge, da u svakome tražimo dobrotu i ne sudimo površno.
Naravno pripremali ste nas i za srednju školu, ali ne samo znanjem iz predmeta kao što su Matematika, Fizika, Povijest…već i o nekim stvarima koje će nam trebati u životu. Na tome smo vam duboko zahvalni i to vam nećemo zaboraviti. Iako je do životnih tema dolazilo kroz šalu, uvijek smo bili voljni slušati jer u svijet odraslih želimo poći kao dobri, pošteni i pametni ljudi.
Vi i ova škola dio ste jednog dijela našeg djetinjstva i ovo razdoblje falit će i vama i nama. A sada, dragi učitelji želimo da poslušate što su učenici osmih razreda ukratko, ali od srca napisali za vas:

Miro Matijaš, razrednik 8.a će ostati zapamćen kao legenda, zna kako postupati s tinejdžerima i voli se šaliti, kada je vrijeme za šalu onda se šali, a kada je vrijeme za rad onda je rad. Voli svoje učenike kao svoju djecu i tu je za sve nas u bilo kojoj situaciji, ima svoj stav i naravno znamo da ćemo mu najviše faliti od svih osmaša koje je proteklih godina imao.

Razrednica 8.b razreda, Dunja Mijović je učiteljica koju bi svi poželjeli jer kod nje se uči kroz šalu i igre, i to učenicima odlično paše, kod nje najviše volimo igranje kahoota i kada nam da cijeli sat slobodan ili s njom razgovaramo o svojim problemima, falit će nam pričanje o njenim putovanjima kroz koja smo naučili zanimljivosti o drugim narodima i kulturama.

Učitelj Igor Taritaš nije dugo razrednik 8.c, no i on ima posebno mjesto u našim srcima jer je on učitelj koji se zna zabavljati i koji nam daje petice iako su nam, budimo realni, većini likovni radovi koma, također je uvijek otvoren za razna pitanja i šarolike teme što nama učenicima uvijek bude zanimljivo.
Tamara Cikuša Dunaj, učiteljica koju svi volimo i koja nas je uvijek nasmijavala. Najdraža stvar kod nje nam je bila kako smo uvijek jednom u mjesecu jeli kolače i svi se zabavljali, uvijek se voli zezati ali zna nas i naučiti. S njom smo razgovarali o temama od kojih bi druge učitelje i učiteljice zaboljela glava. Volimo ju svim srcem i sretno joj s drugim generacijama, možda se i među njima nađe jedan Benedikt.

Učiteljica Martina Žatečki uvijek nam je olakšavala učenje, uvijek je voljna pomoći, a sve bi nas nasmijala kad bi znala dobro spustiti Nataliju i Dinu. Žena koja nas je također učila stvarima iz svijeta odraslih koje će nam trebati i uvijek je imala svoj stav, poštovala je mišljenje drugih i zaslužna je i za ovo malo znanja što imamo.

Učiteljica Manuela Kujundžić je učiteljica koja nas je uvijek učila korisnim životnim stvarima, a svi smo zasigurno zapamtili kako se doziva konobar –  ne “Alo!” ili “Konobar!“, već “Oprostite, mogu li platiti račun?”. Znala nas je uvijek oraspoložiti i cijenimo to što je u svakog od nas imala vjere.

Darko Rakić je učitelj koji je svima u školi poznat po svojoj vedroj naravi, svi u školi ga znaju po tome što bez obzira kakva je situacija, na njegovom licu je uvijek osmijeh, voljan je pomoći svakome i uvijek ima vremena pričati sa svima nama iako uvijek ima pune ruke posla.

Učiteljica Sonja Filipović uvijek je voljna pomoći i našaliti se u isto vrijeme, kod nje je najbolje igranje odbojke i kako uvijek nađe neki način da nas pokrene.

Učiteljica Iva Cvitaš je osoba koja nikada ne skida osmijeh s lica, sve nas voli jednako i uvijek je voljna razgovarati i pomoći u bilo kojem trenutku.

Učitelji Danijel Markešić i Klara Markešić će uvijek ostati u srcima zbog njihovih fenomenalnih palačinki i po tome što nikada nismo vidjeli tako dobre i uvijek nasmijane osobe, i u najgorim trenutcima uvijek ostaju smireni.

Još jedan učitelj koji ovdje nije dugo, ali je svima ubrzo zauzeo mjesto u srcu je Dominik Domitrović, zvani “muzičar”, iako se čini ozbiljan uvijek je za šalu, voljan pomoći, ima odličan glas i super stil, jedan od učitelja kojem na hodniku plješću jer je i on u srcima ostao kao jedna velika legenda, a tek je došao.

Ivana Klišanin je učiteljica koja nam je pomagala na razne načine. Ona možda nije bila osoba koja se puno smijala, ali ju je naše neznanje uvijek dovelo do smijeha. Kod nje je također red, rad i disciplina, no to se često znalo prevršiti, i tada smo pričali o raznim životnim stvarima.

Učiteljica Bosiljka Krešo uvijek je voljela razgovarati s nama o raznim temama. I bez obzira na to što su nam testovi bili koma, nikome se nije zamjerala i uvijek nam je nastojala pomoći.

Svaki put kada bi čuli male glasne korake štikli, odmah bi znali da je to učiteljica Maja Hainc koja nam je uvijek uz ozbiljnost, ali i šalu uljepšavala matematiku.

Učiteljicu Martinu Tutić neki su imali od početka 5. razreda, a neki samo 1. godinu, no iako je s nekima od nas provela manje vremena, a s nekima više, svima nam je ostala u pamćenju kao poštena nastavnica koja je uvijek bila voljna pomoći i objasniti ako bi bilo potrebno.

Učiteljica koja će nam najviše nedostajati jer smo joj baš mi zadnja generacija je učiteljica Asifa Štibrić, kod koje je red, rad i disciplina, ali učiteljica koja lako nađe put do svačijeg srca i iako se ne smije često, ima predivan smiješak i trebala bi ga stalno koristiti. Učiteljice, sretan Vam polazak u mirovinu i odmorite!

I naravno ne smijemo zaboraviti najvećeg frajera Osnovne škole Popovača, Dražena Mlakara, on je najrazumniji i najbolji ravnatelj, ovdje i za šalu i za pomoć, i naravno za ozbiljnost, ravnatelj koji nas drži na oku ne zato što nismo dobri, nego zato što nas voli i želi da sve bude u redu i da svatko ima divno iskustvo u ovoj Osnovnoj školi.

Možemo potvrditi da kada se naš dragi ravnatelj i učitelj Darko spoje možete uživati u najboljem roštilju. Zadnji dan škole mi osmaši, osoblje škole i drugi učenici probali smo upravo taj roštilj. Hvala i njima i svim učiteljima što su nam to omogućili, jer je to bio nezaboravan i opuštajuć dan za sve nas.
Moramo spomenuti i  naše tete kuharice koje su se uvijek brinule o tome da ne ostanemo gladni i tete spremačice s kojima smo uvijek rado pričali i i koje smo puno puno voljeli.

Ovdje pogotovo ne smije biti isključena naša divna pedagogica Amadea koja također ima divan smiješak, i s kojom smo vodili svakakve razgovore. Od onih teških, pa sve do onih duhovitih.

 I tako je još jedna era gotova. Ispočetka smo svi govorili da nam ovo neće faliti, ali vjerujemo da hoće i da nekima već fali, i to je u redu. Trudili smo se i pokušali doprinijeti što više.
U ime svih osmaša još jednom vam moramo reći hvala što ste se trudili oko nas i hvala vam što smo sve ove divne uspomene kroz godine stvarali zajedno, uljepšali ste nam školovanje i nikad i za ništa vas ne bi mijenjali i naravno, hvala vam što postojite!

A vi, naši dragi osmaši, znam da su se neki slagali više, neki manje, i da kao generacija nismo baš uvijek bili složni, ali ipak smo to mi, generacija koja je svakakve ludorije prolazila zajedno, to smo mi, generacija 2019./2023., želimo vam da svi upišete željene škole, da provedete ove godine što slijede najbolje, da ih pamtite kao što ste pamtili ove, i da se mijenjate na bolje.
Kada smo bili manji željeli smo što prije odrasti, a sada je kucnuo i taj čas, odrasli smo, kao što smo i htjeli. Vrijeme je da svatko krene na svoj put,  čeka nas onaj svijet vani kojeg smo tako dugo iščekivali.

Pazite na sebe i čuvajte se,

Vole vas najviše,

vaše Paola Sikirić i Maja Arnautović

Victoria Šljubura, 8.a

Povodom Mjeseca hrvatske knjige, a obilježavajući brojne pjesničke obljetnice, popovački su se osmaši 15.11.2011. godine susreli u Gradskoj knjižnici Popovača kako bi uživali u poeziji. Knižničarka naše škole, Marija Bilić, i Gradska knjižnica organizirali su  sat poezije za učenike osmih razreda A i B turnusa. Učitelji i učenici  recitirali su pjesme Tina Ujevića, Grigora Viteza, Dobriše Cesarića i Dragutina Tadijanovića. Učitelji Mladen Bago i Dražen Mlakar glazbom su uljepšali ovaj susret.  Nadamo se da se u svim učenicima osmih razreda rasplamsala ljubav prema poeziji.

Karla Babić 8.D

Petra Kovačević 8.B

Stela Beronić 8.D

Na ulazu nas je, uz lutku u odori hrvatskog vojnika iz 1991.godine, dočekala autorica izložbe Jasmina Uroda Kutlić koja je ukratko predstavila izložbu i iznijela najvažnije podatke o tijeku akcije oslobađanja. Uslijedilo je kraće razgledavanje fotografija i eksponata od kojih je najveću pažnju izazvalo izloženo oružje. Najzanimljiviji dio posjeta učenicima je bilo kratko izlaganje Zdenka Vugrinovića, zapovjednka 1. satnije 56.samostalne bojne Kutina koja je Bujavice oslobodila, i razgovor koji je slijedio. Na brojna je učenička (i učiteljska) pitanja gospodin Vugrinović rado i uz puno emocija odgovorio prisjećajući se slavnih dana. Saznali smo da je mjesto Bujavice prvo mjesto oslobođeno (i nikad više osvojeno) u Domovinskom ratu i da je vojnicima veliku logističku potporu davala kutinska Tvornica. Pitali smo koliko je bilo stradalih vojnika, a koliko civila i kako se postupalo sa zarobljenicima (predali su ih kutinskom Karitasu), a začudili smo se saznavši da su najmlađi vojnici postrojbe imali samo 19 godina!
Pošto nam je vrijeme isteklo,a  nova grupa školaraca stigla, znatiželjne ruke morali smo spustiti te preostala pitanja sačuvati za neku drugu priliku. Vratili smo se u Popovaču puni dojmova i sigurni da ovu lekciju povijesti nećemo zaboraviti.

Petra Kovačević 8.b

]]>